Skolstvo na NZ

Skolstvo je jako razlicito od Hrvatskog.

Profesori su i ovdje potplaceni kao svugdje, nisu zadovoljni uvjetima rada, iako bi im vjerojatno Hr profesori rekli da se pokriju usima po glavi i sute, jer im je super. Pogotovo jer je skolski kadar u Hrvatskoj daleko skolovaniji nego ovdje.

Imamo tri vrste skola: drzavne, drzavne integrirane (to su vjerske ili skole s posebnim programom, npr Monterssori) i privatne.
Nema udbenika, barem ne onih koji se kupuju. Kupuju se uniforme, za vecinu skola su potrebne, i kupuju se biljeznice i dio pribora. Da ne idem svotama u to koja je cijena pribora za skolsku godinu, najbolje to mogu prikazati tako da kazem da npr komplet biljeznica i pribora za troje djece za jednu skolsku godinu mene kosta otprilike 5 sati mog rada.  Kad to usporedim s Hrvatskom, gdje mi ni cijela mjesecna placa nije bila dovoljna, dakle 40 sati, drasticna je razlika. Ali ponavljam, nema udzbenika, malo je predmeta, vecinu toga rade na laptopima. Gdje onda naravno moram dodati to da smo morali kupiti 3 laptopa, opet, jednostavnije je ovdje jer je tehnologija i opcenito sve neusporedivo jeftinije i iste laptope mogu koristiti cijelo skolovanje. Ako nemate zahtjevnu djecu, da ne imenujem bas svoju 😆

Nema ocjena do koledza, samo procjena u svakom obrazovnom razdoblju, koja opisuje kako dijete razmislja, kako koristi jezik i brojeve, kako se ponasa u odnosu na ucenje, kako se ponasa u odnosu na drugu djecu i ucitelje, i koliko doprinosi kolektivu, bilo skolskom, bilo obiteljskom itd.

Samo je osam predmeta, kasnije ih je jos manje, na desetoj godini padaju na samo pet po svom izboru. To je engleski jezik, umjetnosti, zdravlje i fizicko obrazovanje, matematika i statistika, znanosti, socijalne znanosti (geografija, povijest), tehnologija i strani jezici. I jako su fokusirani na to da djeca provode vrijeme vani.

U skolu se krece s navrsenih 5 godina, obicno dijete krene na sam rodendan, ili dan poslije. Jasno, vise se igraju nego sto uce.

Skolska godina pocinje pocetkom veljace, nije za svaku skolu isti dan, budu razlike i po dva tjedna od skole do skole. Imaju 4 razdoblja, svako traje 10 tjedana, a izmedu imaju po dva tjedna praznika. Ljetni praznici su otprilike od sredine prosinca do pocetka veljace.Bitno za skolu je u kojem kvartu zivite i koji je skola decile. Decile je zapravo financijski status tog podrucja, ako je skola u sirotinjskom kvartu, losija je, jednostavna racunica.

Moja djeca sad imaju 15, 12 i 10 godina. Kad smo tek stigli, prije dvije i pol godine, upisali smo ih u katolicku skolu, bila nam je najbliza i bila je katolicka, sve idealno. Medutim, tada jos nismo znali za ogromne razlike medu skolama, i to da religijske skole same mogu odredivati svoj kurikulum i udzbenike koje ce koristiti na nastavi. Vecina katolickih skola slovi kao odlicne i trazene s dugim listama cekanja, mi smo nabasali bas na onu koja nije bila idealna.

Sad idu u odlicne skole i jako su zadovoljni.

Nema klasicnih ucionica, nego vise kao radionice. Nesto najslicnije nasim ucionicama bi bile one u kojima se odrzava nastava iz jezika, ali i one su razlicite. Ni klupe ni stolci nisu slozeni u nekom strogom redu, sve je sareno i veselo, vise lici na vrticke prostorije nego skolske.

Imaju 3D printere, imaju sve vrste alata, od obicnih busilica do aparata za varenje, djeca tamo dizajniraju, projektiraju, grade, izraduju, oblikuju, uzivaju.

Imaju radionice za dizajn I sivanje odjece. Imaju radionice za umjetnost, gdje crtaju, slikaju, kreiraju, izraduju stvari od razlicitih materijala itd.

Glazbeni nije radionica nego studio, imaju tihe sobe, imaju ni ne znam kakvih sve instrumenata, uce glazbu na nacin da obraduju pjesme npr Davida Bowiea, imaju koncerte (u kazalisnoj dvorani koju isto imaju).

Za dramu imaju dramski studio, za ples imaju plesni studio. 

Za food technologies imaju kuhinju potpuno opremljenu gdje kuhaju sve.

Za kemiju, fiziku i biologiju imaju laboratorije koji izgledaju fenomenalno, tako dobro da mislim da krenem ispocetka tamo, mogla bih skuziti i fiziku i kemiju 😉 Uce tako da rade pokuse, vecina nastave je bazirana na prakticnom radu.

Kad uce kemiju, npr H2O, oni ne uce definicije formule, nego opipljivost. Fizicki su bili u laboratoriju, fizicki su vidjeli, dotaknuli i razgovarali o sastavu, o tome sto se dogada s cime kad se spoji ili odvoji. Potpuno je drugacije kad vidis dijete kako objasnjava ono sto je sposobno razumjeti jer mu je pokazano na nacin da moze razumjeti. Velika razlika, ogromna. 

Ono sto me se jako dojmilo, mi smo bili u kvartovskoj skoli koja je jako dobra, ali nije bas nesto jako posebna, to da imaju ucionice prilagodene djeci s posebnim potrebama. Ne znam koliko skola to ima, sve ili neke, ali je meni izgledalo kao da sam u drugoj dimenziji, nesto nevjerojatno. Nemam nijednu fotku jer sam bila u prevelikom soku i preuzbudena da sve vidim 😁

Dakle imaju ucionice koje su opremljene spravama za vjezbanje za djecu koja ne mogu provesti dan bez fizikalne terapije. Cijeli prostor je prilagoden, imaju posebne sobe za djecu s autizmom kad im treba mir ili bilo sto drugo. Djeca imaju dio nastave u tim ucionicama, ovisno o kojem se predmetu radi, npr na technologies idu u radionice u koje idu i zdrava djeca, ali neke predmete ponekad imaju u tim prilagodenim prostorijama, npr matematiku rade na drugaciji nacin sa djecom s autizmom. Profesorica koja nam je objasnjavala kako stvari funkcioniraju je rekla da individualno prilagodavaju potrebe svakog djeteta. 

Nemam dijete u vrticu, tako da ne znam bas sve u detalje, ali znam  to da se placa puna cijena do trece godine. Od trece godine drzava subvencionira pa imas besplatnih 20 sati tjedno. Razlicite su cijene od vrtica do vrtica, jednako kao i u Hrvatskoj, a razlicita je i kvaliteta usluge. Ono sto je meni upalo u oko kao vidljiva razlika, osim sto ti ne trebaju poznanstva da uopce upises dijete, je to da mozes platiti onoliko koliko ti treba, dakle ako zelis da dijete boravi u vrticu 3 dana tjedno, platit ces toliko, ako zelis vise, placas vise. Mi u Hr nismo imali tu opciju ni u jednom vrticu u koje su moja djeca isla. Cijene jako variraju, i opet bih rekla, puno su nize, puno nize u odnosu primanja i davanja koja imas. 

Opcenito ljudi na sve prigovaraju da je preskupo, ja valjda jos gledam na sve usporedujuci koliko Hr i ovdje, sve je ovdje puno jefinije osim stanovanja, to je priblizno isto ili neznatno jeftinije. I naravno u Hr nismo kupovali skolske uniforme, to sto se tice skole, ali zato ovdje ne kupujemo hrpu ostale odjece za skolu, tako da mislim da to dode otprilike na isto, osim sto su mi zivci mirniji jer nemamo svaki dan svade sta da obucem u skolu i nemam nista u ormaru 😭

Mojim je klincima na pocetku bilo sve jako cudno, nema zadace, nema bas nekih obaveza, i sve ono sto su radili su vec znali jer su doma prosli to gradivo. Brzo su navikli na zivot bez zadace 😝

Jezik dvoje mladih nisu uopce znali, trebalo im je otprilike tri mjesca da komuniciraju ful, sad zvuce kao da su rodeni ovdje. Starija je znala i od samog pocetka je imala najbolje znanje, a kasnije i ocjene iz engleskog. I ostalih predmeta, ali nju je engleski uporno iznenadivao jer kako to da djeca koja su rodena ovdje ne znaju svoj materinji jezik. Pretpostavljam jednako kao sto i sve ostalo, ako ne ucis, ne znas. 

Skole su pripremljene na imigrante i internacionalne studente, imaju ucitelje koji s djecom rade jedan na jedan ili u malim grupama dok djeca ne savladaju jezik.

Izleti su poprilicno razliciti, sve je fokusirano na outdoor, nema maturalaca kao u Hr gdje klinci idu u Spanjolsku biti pijani svaki dan. Ovdje su to sportski kampovi, planinarenje itd. Npr moja najstarija je prosle godine isla u Tongariro nacionalni park, bili su smjesteni u kampu u podnozju vulkana, bili su bez mobitela, potpuno izolirani, kuhali su sami svaki dan, imali pjesacenja na vulkan itd. 

I jasno, jeftiniji su. Cak i prekooceanska putovanja su jeftinija, npr djeca odu u Japan za manje novca nego sto iz Hrvatske djeca odu u London na par dana. 

Jos ne znamo kako je na fakultetima, navodno je tezak prijelaz s koledza na faks radi kolicine ucenja, ali to je nesto sto cemo tek saznati. 

Ah da, ako djeca ne zele ici na faks, vec sa 16 godina mogu poceti zaradivati jer nastavljaju skolovanje u nekom zanatu, ali ne kao u Hr u skoli i ponesto na praksi, nego obrnuto, rade i nesto malo odraduju u skoli. Pocinju kao pripravnici, npr netko zeli biti stolar, ide na koledz do 16te, pronalazi mjesto gdje ce biti pripravnik, tamo ima posao i polaze samo ispite, koji su vise dnevnici rada i prakticni ispiti nego teorija. 

I ima normalnu pripravnicku placu, koja raste s godinama iskustva i kad postane certificirani stolar, elektricar itd.