Krenuli smo i u skolu

Dakle, to je iskustvo. Kupili uniforme. Svako dijete je naravno i sretno i nesretno. \

Jer mala bi suknju, a zimska uniforma nema suknju. 

Velika je zbog toga sretna, ali je nesretna zbog cipela. Kasnije je najsretnija zbog cipela, ali nema dindurija po usima ni oko vrata, pa ajd moze zbog toga malo bit nesretna. 

Muskom celjadetu se naravno zivo fucka i cim se bude islo u pizamama i u skolu on ce prvi doci tako. 

Docekala nas ravnateljica, satra se zena od ispricavanja sto nije zapamtila sva tri cudna imena nase djece, nego samo jedno, najmlade, naravno kad se ona svugdje gura. 

Ostavljamo djecu, ja kao prava majka placem naravno, bojim se, stajaznamcega, pojest ce ih neka ptica ili vuk. Izgleda da ovdje roditelji ne cmizdre zbog svakog djetetovog prdca i cini mi se da cu se stvarno ja najteze uklopit. 

Ravnateljica nas poslala na kavu, djeca ostala, ja brisem balce, sta cu kad sam neprilagodena. 

Otisli na kavu u neki fensi dio grada, tamo necemo zivjet, nije to moj dir ni moja Jaska, mi smo seljaci, jos cemo birati svoje mjestasce pod suncem.

Ali popili kavu, prolandrali okolo, treba radit i kolac jer musko dijete slavi rodendan, treci dan. 

Naime, slavili smo jedan dan jer je bio neradni, prije rodendana. 

Bili smo u akvariju, fantazija cista, predivno. 

Da bar nisam takav papak i imam hrabrosti stvarno zaroniti i vidjet taj svijet uzivo. Al sam papak pa nema smisla ni da razmisljam o tome, bili smo u akvariju i to je meni poznatoj avanturistici sasvim dovoljno. 

M i veliko dijete vec pregovaraju o ronjenju s morskim psima.

Pa smo posjetili najvaznije mjesto na svijetu, naravno, bilo gdje na svijetu, opet mekdonalds. Pojeli slaniju hranu nego doma. Cudili se sporim radnicima, zenama u haljinama i carapama bez cipela, djeci koja se ne drze nikakvog reda ni discipline. 

To je bio prvi dan. 

E onda je dosao sam dan rodenja, ali ovdje. To je ranije. Pa je dijete pametno odlucilo da on slavi i sutra, jer zapravo se sutra rodio. 

Pa je tako valjalo raditi torte dan za danom, jer kad smo vec napravili takvu zbrku, da barem budemo sigurni da smo proslavili rodendan. 

Kako je bilo u skoli? 

Super, fenomenalno, mama, tata, cekaj ja sad pricam, ne nego ja, i tako uglas svo troje, a ja naravno opet placem ali ovaj put u sebi, jer ako opet vide suze netko ce mi ponudit tablete. 

Hvala Bogu, hvala Bogu, bilo im je super. 

Svi su bili dragi, svi su im pomagali, oni su drugu djecu i profesorice poducavali hrvatski, sve im se svida, jos nisu stigli njihovi laptopi pa su radili na nekim skolskim, ali nema veze jer sve je super, mala vec ima najbolje frendice, on je glavni nogometas, a darovit je koliko i ja za miss svijeta i mir u svijetu ( pozdrav Tamy ).

Najstarija je u soku, nije sigurna jel to sto rade iz matematike sala, ili stvarno to rade, nesto joj se cini prelagano. 

Drugi dan vec je mala dosla i obavijestila nas da se neki klipan zaljubio u nju, jadan mali ne zna da ona kad odraste namjerava dovest sebi zenika iz Hrvatske. 

Sina cemo bogato udat, samo ga treba dobro hranit, nekakvi su im decki bezvezni, moje lijepo dijete, i to uopce nije subjektivno, ce bit pravi frajer kad odraste. I prestane vjerovat da je najbolji nogometas na svijetu. 

I tako, svida mi se i dalje, ne bih htjela da se mi njima iz nekog razloga ne svidimo. I dalje mislim, ne, sigurna sam, da je ovdje sve moguce, i da se svi snovi nase djece mogu ostvariti. Da mogu raditi sto pozele umjesto da gledaju sto je pozeljno na burzi rada.

Ne svida mi se bas sto puno ljudi hoda okolo u pidzamama. Zapravo, ne da mi se to ne svida. Samo moram saznati jesu to pidzame za van, a doma imaju pidzame za spavanje. Jer ako hodaju okolo u pidzamama i onda tako idu u krevet, e to mi se ne svida iako ja ne idem s njima, pa me ne bi trebalo bit briga. 

Ali to je jace od mene, ipak je to u mom mentalitetu, da gurnem nos i tamo gdje ne treba. Ako imaju pidzame za van i za po doma, onda ok, sve pet.